Archive for јул 2016
RED HOT CHILI PEPPERS album The Getaway (2016)
RED HOT CHILI PEPPERS album The Getaway (2016)
Pre mesec dana
bend Red Hot Chili Peppers su izdali svoj 11-ti album po redu, pod nazivom The Getaway. Na prvo slušanje primećuje
se različitost stilova u pesmama pa možda čak i najava nekog novog pravca, ali
i pristunost njihovog prepoznatljivog zvuka. Pre svega najveća prednost benda
je oduvek izražen bas uz specifičnost načina sviranja na kakvu smo od Flea već
navikli, u svom pank-fank stilu. Čini se da su se ovim albumom na neki način
vratili svojim korenima , ali ne zvuče naročito žestoko, već je zvuk mekši i
linije pesama i aranžmani su jednostavniji, a ritmovi su tečni i ispravniji.
Naslovna pesma The Getaway ima potencijala da postane
hit kakav je bio By the way, i uz Dark Necessities koja je već objavljena
kao prvi spot sa albuma, ove pesme imaju klasičan i očekivani Peppers zvuk. Goodbye angles ima sjajan prelaz u ritmu
izveden na basu koji i završava ovu pesmu, koji je ujedno i najbolja deonica u
celoj pesmi. Nakon ovih pesama stižemo do onih koje nose nešto drugačiji zvuk,
kao što je to Go Robot koja je urađena
više u pop-fanki ritmu. Zvuči pomalo retro, za mene previše disko, pa je
svakako ne bih izbacila kao drugi singl sa albuma kao što je to bend uradio i
objavio pre neki dan. Mnogo su interesantnije i melodičnije Encore i Feasting on the flowers, koju bih volela da vidim i kao sledeći
singl. Ovu pesmu bih posebno istakla po tome što neodoljivo podseća na kasne
The Beatles-e, melodičnoj gitari koja u pojedinim deonicama ima zvuk gitare iz While my guitar gently weeps.
Novi stil i zvuk
primećujemo i u pesmama The hunter i Dream of a samurai. Ponovo njihov
prepoznatljiv zvuk ide u novom, uzbudljivom smeru, mekšem i melodičnijem. S druge
strane ove dve pesme su pomalo i psihodelične i mračne. The Hunter me neodoljivo podseća na stil i zvuk albuma koji su The Coral izbacili pre dve
godine (The Curse of love). To nije slučaj sa pesmom Dreams of a samurai, koju otvara melodija na basu da bi određenu
žestinu dobila kako se pesma razvija. Uz malo mračne atmosfere i dovoljno
žestine sve je odlično spakovano.
Ovim albumom
Peppersi su nam pokazali da i dalje poseduju kreativnost, a uz ovakvu različitost
stilova svako može pronaći omiljenu pesmu. Zanimljivo je iščekivanje u kojem
pravcu će se dalje razvijati muzički pravac benda na nekim narednim albumima. Da
li su ove promene stilova u pojedinim pesmama bile samo izleti na ovom albumu
ili će ih odvući u nekom novom pravcu?
Ivana Ranković
Zahvaljujem Ankici Ćulić na mogućnosti da ovo izdanje preslušam.