Archive for јул 2014
HURTS & SUEDE 2014
HURTS & SUEDE, 13.07.2014., EXIT 2014
Nakon teksta o
otvaranju Exita 2014, evo utisaka i sa završne večeri.
Ulazak na
tvrđavu protekao bez ikakvih problema i većih gužvi (pošto su svi do tada imali
svoje narukvice), upadljivo manji broj posetilaca, možda i upola manji nego
prve večeri, blato je i dalje prisutno, ali je za nijansu bolja situacija,
izgleda da su posipali pesak, pa se sada bar ne kližemo mada povremeno upadamo
u kaljave rupe.
Iako je prenos
finalne utakmice Svetskog prvenstva u fudbalu prilično napunilo Reggae stage
nisam očekivala krcat Main stage za nastup Hurts-a. Pretežno ženska publika
bila je fenomenalna. Hurts
fantastični! Ne znam kakav se utisak mogao steći tokom prenosa koncerta ispred
TV ekrana, ali utisci sa lica mesta su sjajni. Theo odlično peva, punoću zvuka
daju i bubnjevi i gitara, zvuk je prilično glasan i jasan. Publika sve vreme
peva, svaku pesmu, uz neizostavno vrištanje na neke Theo-ve pokrete.
Moram primetiti
da pojedine pesme sa drugog albuma neodoljivo podsećaju na Depeche mode, a to
se uživo najbolje čuje na izvodjenju pesme Exile
(sa albuma bih još izdvojila The road
koja ima jako izražen depešovski zvuk i način građenja pesme), dok su se na Sandman pokupile i neke fore sa
Depeche-ovih koncerata. Naime, Theo na samom početku pesme „komanduje“ publici njihanje
rukama baš kao što to čini Dave na Never
let me down (što je deo tradicije Depeche-ovih koncerata), oponašajući tako
njihanje klasja.
Blood, tears & gold je očigledno namerno izvedena u akustičnoj verziji
kako bi se jasno čulo koliko i publika učestvuje u samoj pesmi, što je donekle
urađeno i na pesmi Stay u uvodnoj
strofi. Samo zbog jačine ozvučenja ovo je možda potrebno bendu kako bi osetili
publiku, ali posmatrano iz publike nema potrebe za ovim jer je svim prisutnima
jasno koliko glasno svi pevaju svaku pesmu. Čak bih i po izrazu lica pevača
rekla da su i sami prijatno iznenađeni ovakvim prijemom, a u jednom trenutku se
i zahvalio što smo imali poverenja da ih pre par godina dovedemo u Beograd, dok
su se još probijali i zato rado ponovo gostuju u Srbiji.
Pred nastup Suede publika se rasula, pa je ispred
Main stage-a bilo prilično praznjikavo. Kako je njihov nastup odmicao prostor
se malo i popunio, ali ni blizu onog broja publike koja je bila na Hurts. Suede
nastup prosečno dobar, ali teško da bih mogla da ga po nečemu izdvojim od
brojnih nastupa drugih bendova na festivalima. Publika jedva živahna, bolje
rečeno blago smorena kao publika koja je rasla devedesetih u našoj zemlji, u
vreme kada su i oni kao bend imali zlatne trenutke na svetskoj muzičkoj sceni. Možda
je i sam odabir pesama sa set liste bio pogrešan, ali i nemoguće je staviti
celu karijeru takvog benda u nešto više od sat vremena.
Nakon sat i 15
minuta koliko su trajala oba nastupa zaključak je da su Hurts oduvali, a Suede
nastup spada u one prosečne, standardno dobre, koji će vremenom brže izbledeti
u sećanju. Sasvim slobodno mogu reći da bih nastup Hurts ubrojala u jedne od
najboljih na svim Exit festivalima koje sam gledala.
Ivana Ranković
Set lista Hurts:
1. Mercy
2. Miracle
3. Silver lining
4. Wonderful life
5. Somebody to die for
6. Blind
7. Evelyn
8. Cupid
9. Unspoken
10. Blood , tears & gold (akustično)
11. Exile
12. Sandman
13. Sunday
14. Illuminated
15. Stay
Bis:
16. Better than love
Set lista Suede:
1. It starts and ends with you
2. Trash
3. Filmstar
4. Animal nitrate
5. We are the pigs
6. Float away
7. The drowners
8. Flash boy
9. Can't get enough
10. Tight rope
11. Everything will flow
12. So young
13. Metal Mickey
14. New generation
15. Beautiful ones
Bis:
16. She's in fashion (akustično)
PET SHOP BOYS 2014
PET SHOP BOYS, 10.07.2014., EXIT 2014
Na žalost tekst o
koncertu moram da počnem osvrtom na organizaciju jer je jači utisak od PSB, čak
ni njihov nastup nije uspeo da napravi otklon od onoga kroz šta smo prošli pre ulaska na
festival...
Pre nego što počnem bilo kakvo pisanje o fantastičnim Pet
Shop Boys-ima, napraviću osvrt na organizaciju i na ono što sam sigurna da
nećete u drugim medijima pronaći i pročitati, jer izgleda da su te press akreditacije
koje dobijaju novinari jako važne svim
medijima čim se niko ne usuđuje da realno prikaže šta se tačno dešava pre i na
festivalu (ili su se pre preuzimanja press akreditacija obavezali zavetom
ćutanja?!).
Zamena vaučera
za narukvicu, kakav je to pakao!!! Iako je organizator istakao raspored na
sajtu za zamenu koja počinje od utorka, morali su na bazi iskustva znati da će
najveći udar biti na veče otvaranja i početka festivala. Za tu „zgodu“ radi ukupno desetak mesta za zamenu, lepo označenih
i odvojenih za vip, golden vip, obične četvorodnevne karte, press...ali stići
do toga je ravno prolasku kroz devet krugova pakla. Ulazak u taj prostor je
ogradjen, na ogradu navaljene hiljade ljudi, a otvoren samo jedan prolaz kroz
koji puštaju po petoro ljudi na pet minuta i pritisak hiljade ljudi je
maksimalno pojačan što si bliži rupici kroz koju puštaju. Talasi, padanja u
nesvest, zviždanje, pritiskanje kičme, čupanja, sabijanja grudnog koša,
uvrtanje nogu i ruku, masa je nekontrolisana, gomile stranaca u toj masi...Pa
da li Exit organizator očekuje da ću da idem u Novi Sad dva dana pre početka da
bih zamenila vaučer za narukvicu?! Ili su mogli, znajući da će prvo veče udar
biti najveći (jer tada svi menjaju svoje četvorodnevne vaučere), bolje da se organizuju?
Koliko mozga ti treba da bi ovo shvatio taman da se nikada nisi bavio ovakvom
organizacijom?! Zar nije moglo da se
otvori 30-ak mesta za zamenu, makar samo to prvo veče, da se stave ograde u „zmijicu“
pa da pritisak ne trpi jedna tačka, a sasim tim bi se i izbegao bilo kakav
pritisak na ogradu i ulaz? Ovakvo rešenje sam videla u Mađarskoj pre osam
godina, eeejjj!!! Nisu nigde u inostranstvu videli kako civilizovan svet to
rešava ili nisu nigde ni bili da bi
mogli to da vide?! Sramota je mala i slaba reč!
Nakon što smo
zamenili vaučere sledi odlazak do kapija po blatnjavom putu koji je paralelan
sa kaldrmisanim ali je taj zatvoren
ogradom (?!), pa su kapije postavljene u blatu! Mora li tako?! Pre deset godina
na proslavi godišnjice moje bivše firme u Sloveniji, na Bledu sam prvi put
videla kako civilizovani ljudi rešavaju problem blatnjavih staza posle kiše – piljevinom!
Kod nas ta vrhunska tehnologija još nije stigla?!
Kompletan
prostor ispred main stage-a je blatnjav. To je ustvari fino, uglačano blato po
kojem se kližemo kao na ledu. Dakle, na Exitu na main stage-u ( i ne samo ispred
bine, već i šankovi, toaleti, štandovi, sve) moramo da se valjamo po fino
uglačanom blatu, jer je trava odavno ugažena, a organizatori još nisu čuli za
piljevinu ili bilo kakvu drugu vrstu rešenja?! Posle 15 godina organizacije
festivala i skoro redovnim problemom sa kišovitim vremenom oni još uvek nisu
otkrili blagodeti posute piljevine...Da li je moguće da se svi klizamo bez
obzira na obuću, uz veliku verovatnoću da ćemo ljosnuti, a oni se hvale kako su
svetski festival? Je li tako i na Szigetu?! (pouzdano znam da nije) Kome oni
prodaju priče o svetskom festivalu?! Koliko je Exit platio za nagradu koju je
dobio, jer ovaj nivo organizacije nije ni za seoski vašar?!!!
Prvih godina kad sam odlazila na Exit što-šta sam otpisivala na neiskustvo, pa sam
bila zahvalna što takav festival uopšte i postoji kod nas, što su nam omogućili
da vidimo velika muzička imena, ali nakon 15 godina ovo je već odavno ozbiljan
biznis, a samim tim greške neoprostive, nema više izgovora! Ako želite ovim da
se bavite, gospodo iz Exita, potreban vam je vrhunski profesionalizam a ne
seljana, pod parolom “evo vam blatna livada, pa se zabavljajte za debele pare”.
Dosta je bilo priučenih i samozvanih menadžera za šta god i bilo šta! Idući put
Exit može da me vidi samo ako nekim trikovima i magijama budu doveli David-a
Bowie-a (ako on ikada reši da se vrati živim svirkama), inače posle ovoga – nikad
više!!!
Jasno mi je da je cela zemlja u blatu do nosa, pa je
možga to razlog zašto na Exitu moramo da se još i valjamo po blatu, samo mi nemojte ovo prodavati kao vrhunski, svetski
brend (pogotovo ne strancima), jer ovo civilizovani svet nije video (kao i mi
koji smo nešto od tog sveta uspeli da vidimo)!!! Diletanti koji se bavite
organizacijom Exit festivala odmah potražite drugo zanimanje jer ovome niste
dorasli.
Ne znam zašto je moralo da se kasni u satnici sa
vatrometom…satnica podložna izmeni…izgleda
da se ni vatrometu nije žurilo da izadje
na binu…usput da naglasim i da je satnica izašla dva dana pred početak (dobro
je da se uopšte i pojavila),a za to je izgleda potrebna vrhunska mudrost da se
sastavi?! Možda nisu stigli na vreme da okupe “Savet mudraca” za sastavljanje
satnice?
Vatrometom je označen zvanični početak ovogodišnjeg Exita…Pet
Shop Boys izlaze tačno u ponoć na scenu. Na žalost, njihov vrhunski,
profesionalni, fantastični nastup nije uspeo da anulira sve ove utiske sa
početka! Žao mi je što je utisak o organizaciji ostao jači utisak i što sam
ovoliko vremena morala da im posvetim, a nisu zaslužili više od jedne reči – sramota!
Pet Shop Boys se drže svog oprobanog recepta –
scensko-pozorišni spektakl! Ovog puta publika više raspoložena za đuskanje nego
za pevanje, deluje da se dobro zabavljamo. I ovaj put moram da istaknem Neil-ov
fantastični glas, kao i prošli put 2006.-te, savršeno jasan, melodičan, zvonak,
savršeno prijatan, prija kao melem na ranu! To što su PSB prikazali je svetski, vrhunski, produkcija savršena, bez
greške! Pre njihovog pojavljivanja na bini, uz uvodnu Axis smenjuju se slike na
velikom ekranu na bini, njihove siluete sa karakterističnim kupastim kapama
lagano koračajući…I eto ih uživo na bini!
Slike na velikom ekranu se menjaju u zavisnosti od pesme,
a kako bi održali dinamiku koncerta izlaze i baletski igrači sa maskama
minotaura. U skladu sa promenama tema na bini i Neil i Chris se presvlače i uklapaju
svoj outfit, tako da smo ih videli u raznim kostimima.
Nakon baletski igrača, dobijamo spektakularnu igru lasera
i svetala, a zatim na scenu stižu i kutije (koje izgleda moraju biti na svakoj
turneji deo scenskog nastupa, kao i baletski igrači koji su uvek prisutni na
njihovim turnejama). Najinteresantnije je kada su se Neil i Chris spakovali u
krevet od kutija, a preko njihovih prekrivača
tekle su slike promene položaja ljudskog tela tokom sna. Odlična ideja, ne tako
tehnološki zahtevna, ali vrlo inovativna.
Naravno, uz pesme sa novog albuma, čuli smo i stare hitove
Suburbia, Opportunities, West end girls,
a publika se najviše razigrala i konačno glasno reagovala uz It’s a sin, nakon čega je usledio niz hitova Domino dancing, Always on my mind.
Za bis su ostavili Go west i Vocal/It’s
alright.
Fantastični, vrhunski, profesionalni Pet Shop Boys na nimalo svetskom festivalu. Iskreno se nadam da ću ih sledeći put gledati isključivo na njihovom koncertu a ne na festivalu ovakvog ranga, jer oni zaslužuju da budu viđeni u primerenim uslovima kako ovakav savršeni nastup ne bi nosio mrlju loše organizacije. Ovakav scenski nastup zaslužuje da se u njemu uživa svim čulima. Pet Shop Boys treba gledati čak i ako niste njihov fan, jer je vrhunska zabava zagarantovana.
Ivana Ranković
Za sponzorstvo zahvaljujem Nebojši Koraću.
Galerija slika sledi ispod set liste.
SET LISTA:
1. Axis
2. One
more chance/A face like that
3. Opportunities
4. Love
is a bourgeois construct
5. Fugitive
6. Integral
7. I wouldn’t
normally do this kind of thing
8. Suburbia
9. I’m
not scared
10. Flourescent
11. West
end girls
12. Somewhere
13. Leaving
14. Thursday
15. Love
etc.
16. I get
excited
17. Rent
18. Miracles
19. It’s
a sin
20. Domino
dancing
21. Always
on my mind
BIS:
22. Go west
23. Vocal/It’s
alright